“.. koliko sam tebe voleo ne voli se jednom u životu. Ma kakvi .. tako se voli jednom u hiljadu života”

Zar duša nije postala pustinja u kojoj ako i zrno dohvatiš ostat ću bez ičega! Ne ostavljaj još jednom dušu zakopanu negdje duboko u tišini da bi se izborio sa svojim snovima. Odsanjaj one koje ja neću moći, ionako smo oboje isto željeli. Ne volim te, otrove. Ne širi se srcem poslije kojeg srca nemam….

Nastavi čitanje →

O, Gospodaru, u mrklu noć ovog svijeta, ne može se uklopiti moj vedar dan. Ne može moje proljeće slijediti jesen kamenoga srca. O, usne, zavjeso mojih osjećaja i istine! Došlo je vrijeme šutnje.

Podari mi razum, neka mi poveća znanje, neka pravilno raspoznajem dobro od zla. Podari mi strpljenje, neka bez njega ne napravim nijedan korak. Podari mi istinu, da je moje oči vide jasno. Podari mi moć da prešutim i onda kada bih dušu razorila vriskom. Umanji moje osjećaje, a istančaj mišljenje. Neka mu nikad ne presude.

Nastavi čitanje →

O sreći svojoj čovek vazda sniva. Bol, jad i patnju, smrt jedino leči. Prosta ti bila moja ljubav živa !

Gotovo svaki čovjek nosi neku svoju tajnu. To ne mora da bude tačno, ali je gotovo sigurno.Nečija je veća a nečija manja , nečija dublja i važnija a nečija manje važna. Ja nosim mnoge tajne…važne , nevažne, velike , male. Sve je počelo kao zvuk, ali ne kao jedan od poznatih, uobičajenih.I kad kažem “počelo…

Nastavi čitanje →

.. I ne znam kuda to vodi i gde se ja to uklapam. U pazni tvoga života, ja sam uvek bio suvišan.

Nešto si slomio. Rukom od čelika, srcem od kamena. Nešto u meni, što je bilo tako jako vezano za tebe. Ako sam i prešutila , znači da su i moje riječi bile suvišne. Boljela me nepravda, koju nisam nanijela, boljela me laž koju sam sebi potvrdila. Bolio si me ti, onakav kakav si bio i…

Nastavi čitanje →

To je tako .. ne pravi od tuge nauku. Okopnit ce moj otisak na tvom jastuku. Jos kako, kao jezuska u snegu !

Rekao si .. svejedno mi je, rekao si daj mi vremena, rekao si pusti me. Tesko je to saznanje da kad nekoga volis, mozes da das i citav svoj svijet, ali njemu nece biti dovoljno. Nikada nisi pomislio da li si me mozda povrijedio. Znam da je u tvoj zivot usao neko drugi, neko nebitan…

Nastavi čitanje →

Svaki praznik minu ćuteći .. sebi nisam znao uteći!

Sjećanja izbijaju iz magle na ovaj dan. Sjećam se bunila i sjećam se nečijih suza, nisu bile moje. Sjećam se pitanja, boljela su. Jedva sam uspjela da ih izbacim iz misli. Sjećanje peče i otvara nedovoljno zacijeljene rane. Nagriza. Od toga dana sve u mom životu ima nove boje. I počinje ispočetka. Jeza. Bol. Osjećam…

Nastavi čitanje →

ali me ne voliš, kad se vraćam, nisi budna, ne goriš ..

Dragi moj. Ne zamjeraj mi što ti ovako ispunjavam prazne stranice života. Jednom ćeš shvatiti da te, zapravo, niko, nikada nije ni mogao voljeti više. Ti svoje greške nikada nisi vidio, a opet, bio si jedini kojem sam dozvolila više od zasluženog. Dominirao si, a pripadala sam ti. Oprosti dušo. Takvi smo bili ljudi. Jednostavno…

Nastavi čitanje →